NOVOSTI

INTERVJU: GOSPODIN EMIL - ČOVJEK INSPIRACIJA

Dragi učenici, roditelji, djelatnici i suradnici:

živimo u čudnim vremenima koje često nazivaju “NOVO NORMALNO”; učenici su često na online nastavi jer škole mijenjaju modele nastave zbog zdravstvenih razloga, javnost negoduje zbog zatvorenih kafića i restorana, kod mnogih se javljaju (realni i nerealni) strahovi i pesimizam… teško je učenicima, roditeljima, nastavnicima, institucijama, možemo sažeti – SVIMA!
Ipak, postoji jedan poseban čovjek kojeg je naša učenica Alenka Vesel poželjela intervjuirati… Čovjek koji progovara o “novom normalnom” u svom životu, a kojem je ime Emil Mandarić. 
Nadam se da ćemo se svi zaraziti ovim pozitivnim vibracijama i optimizmom koji su nam svima prijeko potrebni, sada i zauvijek!

ravnateljica: Ljiljana Kencel

Kada sam izgubio vid, puno sam više toga dobio nego izgubio”, rekao je gospodin Emil kojeg sljepoća nije zaustavila ni u čemu. Planinarenje i kiparstvo su samo neke od aktivnosti kojima se bavi, a svoju je priču podijelio s nama. Na samom početku našeg razgovora, popričali smo o epidemiji uzrokovanoj koronavirusom, a podijelio je sa mnom da je i on, nažalost, trenutno pozitivan na Covid-19. No, ipak je odlučio odgovoriti mi na moja brojna pitanja.

            “Ljudi su me pozitivno šokirali s nekim svojim radnjama, ali su me potaknuli da ulažem u sebe i da počnem raditi na sebi. Kada postanete slijepi, morate početi od nule, otvarate novu stranicu u životu. Morate promijeniti način odijevanja, način govora i svaki dan naučiti nešto novo”. Tako je gospodin Emil započeo razgovor sa mnom.

JA: Kako ste postali slijepi?

EMIL: Prvi problemi s vidom pojavili su se oko moje 21. godine, kada se pojavila neka upala, no nikada nije pronađen uzročnik. Nekoliko dana sam bio bez vida pa se taj vid vraćao. Zbog velike količine lijekova, moj je vid bio sve slabiji i slabiji. Doktorima je, zbog mog ogromnog očnog tlaka, bilo čudno kako mi oči nisu eksplodirale. Nakon dvije

operacije, uspjeli su zaustaviti tlak, no moji su živci u oku izgorjeli te sam tako ostao bez vida.

JA: Što vas sputava u vašoj sljepoći?

EMIL: Danas me malo toga sputava. Ja sam osoba koja prvo mora nešto isprobati da bih mogao reći da nešto ne mogu. Ako znam da je netko od slijepih osoba nešto mogao, ne vidim razlog zašto ja ne bih mogao. Život pruža toliko lijepih mogucćnosti. Toliko sam lijepih stvari doživio u životu otkad sam slijep i mislim da život treba živjeti jer, otkad sam izgubio vid, puno sam više toga dobio nego izgubio.

JA: Vi ste predsjednik Udruge slijepih i slabovidnih osoba PGŽ-a. Čime se bavite u sklopu te Udruge, koliko imate članova?

EMIL: Udruga već 72 godine djeluje na ovim prostorima i broji oko 500 članova. Kada ljudi imaju neki problem s vidom, prvo zovu nas. Mi možemo pomoći ljudima kako živjeti sa sljepoćom i pomoći im - to je jedna od najvećih dužnosti naše Udruge. Surađujemo i s vašim Učeničkim domom i s mnogim drugim ustanovama. Sljepoća se može dogoditi svakome. Može se dogoditi vašem susjedu ili bilo kome, a mi smo tu da im pomognemo. Mi želimo potaknuti ljude da shvate da, iako su slijepi, ne moraju stati živjeti. Naravno, treba malo i žalovati jer neki brzo prolaze kroz neke stvari, a nekima treba više vremena. Pomažemo im i kroz razne radionice i sportove. Mnogo se ljudi iz naše Udruge bavi sportovima. Odlaze na europska prvenstva. Imamo i susrete u šahu već 50 godina u kojima sudjeluju slijepi ljudi iz Pule, Rijeke i Kopra.

JA: Kako je vama Udruga pomogla s obzirom na vašu sljepoću?

EMIL: Moj prvi dolazak u Udrugu bio je kontakt s ljudima koji su mi pomogli naučiti kako se ponašati kao slijepa osoba. Primjerice, morate autobusom doći u grad i naravno da morate pitati nekoga koji autobus ide u željenom smjeru. Ali to nije tako jednostavno jer neki ljudi ne žele pomoći ili se netko pak želi našaliti ili možda ja nisam pravilno postavio pitanje. Tako sam jednom pitao za pomoć skupinu mladih ljudi i pritom se ukrcao u krivi autobus, no to su sve neke od stvari koje morate naučiti. Učite čitati, pisati i raditi svakodnevne stvari. Tako smo i počeli zajedno igrati pikado i tako smo se zabavljali. Ja sam u to vrijeme još radio u INA-i, ali sam ubrzo otišao u invalidsku penziju pa sam se uključio i u likovnu radionicu. Ove sam godine postao članom Hrvatskog društva likovnih umjetnika Rijeke, iako nisam studirao na Likovnoj akademiji. Zbog posla i mog načina života prije sljepoće, ja bih do sada već bio pokojnik. Kada mi se desila sljepoća, upoznao sam toliko divnih ljudi, toliko sam lijepih trenutaka proveo sa svojom obitelji i puno sam toga više dobio.

JA: Vi i planinarite. Što vas je potaknulo na to da se bavite planinarenjem? Jeste li planinarili i prije sljepoće ili ste tu strast tek sada otkrili? Tko vam pomaže u planinarenju i na koji način planinarite?

EMIL: Moja supruga i ja smo voljeli odlaziti na planinarenja, no zbog posla nisam imao puno vremena, ali sam oduvijek volio provoditi vrijeme u prirodi. Kada su krenuli moji problemi s vidom, zadnji sam put vidio Risnjak, a onda nisam više ništa vidio i mislio sam da je kraj i da neću više planinariti. Ponovno sam počeo s planinarenjem 2018. godine, ali sam se za to pripremao godinu dana. Da bi slijepa osoba planinarila, mora biti u velikoj kondiciji jer se troši puno energije. Mora slušati vodiča i biti potpuno koncentrirana. Vodiči imaju veliku odgovornost prema nama i zbog toga im je dosta teže. Držim se za konop i hodam, no ti koraci moraju svi biti koordinirani. Vodič je ispred mene, a još jedna osoba hoda pored mene i pazi na mene. Oni također dočaravaju prirodu i govore što se nalazi oko nas. To je nešto što su oni naučili od nas jer nisu na isti način osjećali prirodu kao mi. Neopisivo je lijepo kada osoba za vas odvoji vrijeme i vodi vas u planinu te vam dočarava sve što se nalazi oko vas. Sretan sam što ljudi vole odvojiti vrijeme za to. Zahvalan sam za svaku minutu provedenu s njima.

JA: Što osjećate i što zamišljate kada stignete na vrh planine?

EMIL: Priroda vas uvijek nečim nagradi. Ja gledam kroz svoje prijatelje, vidim ono što oni meni govore. Ja se također bavim i fotografijom, to je još jedno područje kojim se slijepi ljudi bave. Bavio sam se fotografijom prije sljepoće pa sam prestao i sada se opet bavim fotografijom. Ljudi vam opisuju što se nalazi oko vas i vi to fotografirate. Sada planiram napraviti i jednu izložbu da pokažem ljudima mjesta koja nisu vidjeli, a na kojima sam ja bio.

JA: Osim planinarenja, imate još jedan hobi - izrađujete skulpture. Na koji način ih izrađujete? Što vas je potaknulo na to da ih radite?

EMIL: Moja prva ljubav prema skulpturi započela je u likovnoj radionici moje Udruge. Susreo sam se s radom jednog čovjeka koji je bez tri prsta i s dva staklena oka radio čudesa od drva. Stvarno sam mu se divio. Dojmili su me se ti njegovi radovi. Mislio sam da bih se i ja mogao baviti drvom, no ipak su to jako opasne stvari i nisam imao previše drva da to radim. U Udruzi smo počeli raditi i ukrašavati lončanice, a kod kuće sam imao puno prostora te sam počeo raditi skulpture slijepih ljudi, tijela u pokretu. To radim s papirom i ljepilom. Kada mi je to krenulo, počeo sam raditi i skulpture iz nekih prirodnih materijala, primjerice iz kamena. Za jednu skulpturu mi treba oko šest mjeseci do godinu dana. To su sve procesi koji traju. Prvu minijaturu (skuplturu, izrađenu 2020.), poklonio sam Društvu likovnih umjetnika, a do tada sam već korisnicima poklonio 8 svojih radova.

JA: Kako u sebi vidite skulpturu?

EMIL: Vi skulpturu morate zamisliti u sebi. Morate posebno raditi ruke, noge i svaki dio tijela. Ja mislim da mi je posao u INA-i, odnosno vizualizacija, pomogao u izradi ovih skulptura. U glavi vizualiziram svaki pokret kojeg moram napraviti te tako polako radim skulpturu. Mičem skulpturu lijevo i desno te u jednom trenutku osjećam da je to zapravo to. Kada joj odredim položaj, to je to, odnosno tako ju zalijepim i ostavim. Radio sam puno radionica i eksperimentirao te mi je sve to pomoglo.

JA: Dokazali ste da, iako ste slijepi, možete raditi sve. No, jeste li se ikada osjećali tužno i izolirano zbog vaše sljepoće?

EMIL: Bilo je na početku kriza. Svatko od nas ima neke svoje trenutke tuge, no ja ne doživljavam to tako. Ljudi me stalno pitaju što bih želio vidjeti. Ja sam svoje kćeri vidio kada su bile male curice. Kad razmišljam o tome, volio bih vidjeti ih opet barem na tren. Puno su mi pomogle. Vi uvijek morate imati podršku, a podrška je u obitelji. Ako nema obitelji, nema ničega. Sa svom svojom snagom i voljom, ne bih mogao ništa bez obitelji. Obitelj je tu kada vam je najteže, na nju se uvijek možete osloniti. Naravno, tu su uvijek neke nesuglasice, ali to je tako.

JA: Jako ste pozitivni. Što vas čini takvim?

EMIL: Okružen sam jako dobrim ljudima. U svim kriznim trenutcima možete naći nešto dobro. Život je jako složen i svi moramo početi nalaziti podršku u samome sebi, ali i u ljudima oko nas. Ljudi su prije ove krize bili dosta udaljeni, no sada su se nekako povezali i to je ta dobra stvar u ovome. U sekundi vam se cijeli život može promijeniti, možete izgubiti sve, ali ako ostanete bez dragih osoba, onda ste izgubili sve.

JA: Što želite poručiti slijepim i slabovidnim osobama?

EMIL: Ne samo njima, nego svim osobama koji dođu u neku krizu. Morate se oprostiti od starog načina života i početi s novim. To morate napraviti što prije i morate živjeti ponosno. Svaka životna situacija može vam pokazati puno dobrog i lošeg. Morate biti i skromni. Katkad ćete više toga dati i manje dobiti, a katkad ćete manje dati i puno toga više dobiti. Ljudi misle da nema dobrih ljudi, no ima ih više nego što mislimo.

Na kraju ovog razgovora, željela bih se još jednom zahvaliti gospodinu Emilu Mandariću što je odvojio svoje vrijeme. Bila mi je velika čast intervjuirati ovako divnog, pozitivnog i inspirativnog čovjeka. U ovom razgovoru me naučio puno toga, a nadam se da je i vama pomogao te da vam je dao poneki životni savjet!

Alenka Vesel, učenica

Fotografije:

01 Uspon na Veliki Sadikovac
02 Dva slijepa planinara - uspon na Hahlić
03 Prvi pohod slijepih planinara na Hahlić
04 Na Fratru

 

GALERIJA SLIKA ČLANKA

KONTAKTIRAJTE NAS


Pitajte što Vas zanima i odgovoriti ćemo Vam u najkraćem mogućem roku.

KONTAKT INFORMACIJE